…
A sve sto zeljeo sam je njen osmijeh i klince koji trckaraju po kuci….
A sve sto zeljeo sam je njen osmijeh i klince koji trckaraju po kuci….
Postovanje znaci da niko nema moc ili autoritet nad drugim.To znaci da ne trebam da se slozimo sa nekim da bi ih voljeli. Postovanje znaci dati nekome prostora da ima svoje vlastite izbore i putovanja. Postovanje znaci pustiti. Prihvatiti. Ne osudivati. Ne kontrolisati. Pustiti da bude. Pustiti da raste.
Gledajuci unatrag u svim vremenima koje nikad nisam mogao proci, ocito sam i dalje prolazio, inace, ne bih bio ovdje. Koristila si moju bol da me priblizis sebi i postao sam bolji covjek zbog svih uragana koje sam podnijeo. Dala si bol u moj zivot da me ne baci na koljena, nego da me ponovno…
Želim sjediti s njom u restoranu i ozbiljno razgovarati o važnim stvarima. Ne želim slušati tračeve niti pričati o najnovijim trendovima. Želim razgovarati o životu i otkuda dolazimo. Želim slušati što mi ima za reći dok sjedi preko puta mene i želim da ona isto to radi za mene. Ne želim se natjecati za pažnju s…
Tuzna je istina da se covjekov zivot zapravo sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti,dana i noci,rodjenja i smrti, srece i nesrece,dobra i zla…Ja cak nisam ni siguran da ce jedna prevagnuti nad drugom, da ce dobro nadvladati zlo a radost suzbiti patnju….ali bilo kako bilo u jedno sam siguran da nasa vizija ce postati jasna teka…
Čovjek je pored uma,obdaren i srećom,osjećanjem i voljom kao snagom koja može da ostvari ono što um i srce nadu da treba…A osim toga ,obdaren je još i slobodom…..Čovjek može onako kako Bog hoće….a može i suprotno….Jer što kaže Filozof Knežević……Čovjek je biće kome može i Bog da se obrađuje, a od koga može i…
Moj život je mali maskenbal….niko se nikada nije bojao da će izgubiti mene,a mnogi su me izgubili a da toga nisu ni svjesni….osmjeh je tu…lijepa riječ…ali ostao je samo prazan pogled….u daljinu…. Još uvijek sam na starom mjestu gdje je sve i pocelo…. I moram priznati da oduvijek sam bio nadaren da uvijek sve sjebem….
Da li vam je poznat onaj osjećaj…kada subina umiješa svoje prste…pa pomislite ipak ima nade… Moram priznati da je život često pun iznenadenja….uvijek kada pomislim…dotakao sam dno….život iznenadi….stavi me u iskušenje…pruzi priliku…. Sada je stavar percepcije….sta uraditi…kojim putem krenuti dalje….sta izabrati…. Možda je glupo da pisem o tome…a možda i nije…znam da nisam skladatelj…nemam bogat…
Ponekad se zapitam….jesam li ja normalan ili sta je već u pitanju….ljudi su toliko pokvareni….toliko lažu…da se jednostavno izgube u svojim lažima i očekuju da im povjerujete…hahahaha…gledam…slušam…govorim…ok…i kontam da li stavrno na mom čelu piše budala…. A možda sam ja okružen ljudima koji su bolesni lazovi….ko će ga znati…. Znam samo iza nove godine okrecem…
Čemu sve ovo….čemu ljubav…mržnja…laži…zašto smo tu ako nismo spremni cijeniti to što nam život pruza….vjerovatno se zato i dijlimo na one koji vole….i one koji se pretvaraju da vole…ili čak što više mrze….mrze sebe…okolinu…život… …koliko je sve to smiješno i žalosno….ali nekome osmijeh…a drugima namrgođena lica….uvijek sam koračao sa osmijehom na licu….i nikada neću dopustiti…